Moj Zagvozd

Predstavljena knjiga Barešić

2010-08-25T06:24:00.002+02:00

Točno u 11 sati održana je sveta misa zadušnica za sve poginule Hrvatske branitelje. Misno slavlje po prvi put u Zagvozdu predvodili su brača fra Vjekoslav i fra Hrvoje Lasić uz župnika don Jakova Cikojevića. U prepuoj crkvi Gospe od Karmela istog dana bilo je krštenje mještanina malog Jure Buljubašića. Zadivljujuće je bilo slušati propovijed braće fratara i našeg župnika. Domaćin Milan Tomičić ugostio je uzvanike u svom domu u zaseoku Tomičići.Poslije podne fratri su željeli obići mjesta stradanja svoje braće i mjesta stradanja nedužnih hrvata u Zagvozdu. U društvu Milana Tomičić, gosp. Ivana Lučić, prof. Marije Matošić i gosp. Julije Stapić Katić fra Vjekoslav i fra Hrvoje obišli su mjesto stradanja kod zaseoka Radići te Šuvarov dolac gdje se se tiho pomolili. Obišli su i zajedničku grobnicu ko groblja Gospa gdje su posjetili grob rano preminulog Joška Tomičića.
Predstavljanje knjige Miro Barešić autora fra Vjekoslav Lasić započelo je u 20.30 sati na Trgu glumaca u Zagvozdu. Knjigu se predstavilil: prof. Marija Matošić, gosp. Ivan Lučić, Josip Bepo Lozo – brigadir u miru, te autor knjige dr. Vjekoslav Lasić. Nazočnima obratili su se Gosp.Ante Franić u ime Društva štovatelja dr. Branimir Jelić te domaćin Milan Tomičić .Stihove iz ¨ U smrti se sniva¨ autorice Julije Stapić Katić a koja se nalazi u spomenutoj knjizi čitala je njena kći Anita Katić. U glazbenom dijelu programa nastupili su Marko Dodig Paško i Augustin Ago Kujundžić.
Program je vodio pjesnik Ante Nadomir Tadić-Šutra koji je izmeđuostalog pročitao nekoliko svojih pjesama prigodnih za ovu noć.
Dvijestotinjak okupljenih strplivo je slušalo svako izlaganje predstavljača i popratilo gromkim pljeskom. Sam autor je izjavio da je oduševljen odazivom i gostoprimstvom Zagvožđana.
I sama sam se osjećala ponosnom što pripadam mom Zagvozdu i sretnom što su braća fratri gostovali u mom rodnom kraju. Oduševljena viđenim zaželjela sam im sretan put i skori povratak nešto prije ponoći kad smo se rastali jer put povrata je dug a pola noći već je tu mada braći fratara i uzvanicima nije se žurilo željeli su ostati i uživati u društvu Zagvožđana koji su poznati širom svijeta po plemenitom srcu i gostoljubljivošću.
Julija Stapić Katić

Ima li smisla?

2010-07-06T19:16:00.002+02:00

Putopis: Kolonija, Hlebinsko proljeće 2010.

2010-05-26T17:04:00.002+02:00

Pišući o mnogim putovanjima po europi zapitala sam se zašto još nisam ništa napisala o rodnom mjestu mog kolege koji mi je slikovito opisao ljepotu svoje ravnice nazvavši to mjesto ¨raj na zemlji ¨ koji je ne tako daleko i ne baš tako nedostupno. ¨Ubrzo ćemo imati likovnu koloniju u mojim Hlebinama , pozvana si kao slikarica i književnica u mjesecu svibnju¨(kraj citata) pismeno mi se obratio kolega koji je jako dobro znao koliko mi je značilo posjetiti njegov rodni kraj. Dugo sam razmišljala o posjeti Hlebinama i samom gradu Koprivnici, željela sam vidjeti drage kolege te upoznati slikare i kipare naivce. Tokom dugih godina bivanja na likovnim kolonijama širom domovine za uho su mi zapele riječi, ljudi su rado pričali o prirodnim ljepotama Hlebina i okolice koja su Bogom dana, a koja su do 08.svibnja meni bila strana.. Došao je svibanj, moje rano putovanje tu je ispred mene, bit će dugo ali vjerujem isplatit će se.Sjela sam u auto naoružana fotoaparatom, perom i vlastitim očima, željela sam upiti sve pojedinosti, svu tu ljepotu koja me čeka tamo negdje na nepotnatim podravskim ravnicama. Ne mogu ne spomenuti CD Nane Prša kojeg sam snimila baš za to putovanje, njegov simpatičan glas kidao je tišinu, a tekstovi o ljubavi i domovini podizali su mi raspoloženje koje je već na samom polasku bilo narušeno jakom kišom koja me je pratila od Splita sve do Zagreba.Bilo je negdje oko jedanaest i trideset, stigla sam u Zagreb no kiša je i dalje neumorno padala , željela sam put nastaviti vlakom Zagreb-Koprivnica, na kolodvoru simpatična djelatnica HŽ objasnila mi je vozni red odlaska i povratka na spomenutoj relaciji.Imala sam sat i pol vremena slobodnog. Vlak polazi u trinaest sati no nije mi to smetalo jer sam vrijeme iskoristila slikajući ono što mi se dojmilo.Moje prvo putovanje na relaciji Zagreb-Kprivnica, uzbuđenje je raslo, osjećala sam se poput školarca koji odlazi na ekskurziju u nepoznato, da, upravo tako.Kao književnicu zanimalo me apsolutno sve pa tako i pristup ljudi koji su bili putnici u kupeu, nije mi se bilo teško ukopiti u društvo jer sam komunikativna i vedra osoba no ipak priznajem da me iznenadila ljubaznost ljudi jer sam poznavajući neke iz unitrašnjosti imala dojam da su jako zatvoreni, opet nisam bila u pravu, na moju sreću. Ubrzo je došao kraj mog putovanja, na kolodvoru u Koprivnici dočekao me gospodim Stjepan Pongrac, predsjednik Udruge hlebinskih slikara i kipara naive, čovjek koji je po mom sudu i sudu mojih kolega jedan od vjernih slikara naive, čovjek koji nam je slikovito opisao s velikom dozom ljubavi svoj rodni kraj, kulturu življenja i prirodnu ljepotu koja okružuje Hlebine, Gabajevu gredu, Komatnicu i cijelu Koprivnicu. Stigla sam na cilj, prekrasno dvorište krasili su drveni kipovi starijih i novijih postava, a na sred dvorišta kolege slikari i kipari završavali su svoja djela.Prišla sam onako stidno i pozdravila sve prisutne među kojima sam imala dobro znane kolege koji su me srdačno dočekali. Spomenut ću kolegu Zvonimir Dangubić-Danga, njegovu suprugu Đurđu koji su svoju nesebičnost pokazali prema meni ipak strancu, poziv u njihov dom oduševio me, imala sam osjećaj da ih poznajem cijelog života. Načelnik općine Hlebine Hrvoje Gaži posebno se pobrinuo te me upoznao sa postavljenim drvenim sklupturama te mi je srdačno izrazio dobrodošlicu u ovo prekrasno maleno podravsko mjesto. Ostala sam zapanjena dobrodošlicom kolegica i kolega te domaćina koje sam prvi put vidjela, Gospođe Sanja Vrgoč, Adrijana Ribić, Martina Fuk, gospoda Rozvelt-Dodo Kapović, Miralem Alečković, Nano Prša, Zoran Ivić te mnogi drugi meni neznani , svoju plemenitost, gostoljubljivost iskazali su na poseban način samo da bih mi bilo ugodno u njihovu društvu. Noć je protekla u pjesmi i veselju nazočnih, u zraku se osjetio duh vedrine spomenutih ljudi kojima sam bila okružena.Iznenađena pozivom za dodjelu Zahvalnice pohitala sam ju primiti, bila sam izuzetno počešćena, zadnjih dvadeset godina u mom gradu humanitarno sam aktivna u mnogim Udrugama i sama sam predsjednica Udruge ¨Ognjište¨ koja okuplja slikare i književnike, bezbroj priznanja i nagrada krasi moj dom no zahvalnica iz Hlebina ima posebno mjesto i svaki pogled na nju vrati mi sliku ¨raja na zemlji¨. Bližio se kraj, meni jako tužan, zagrljaj je slijedio,zagrljaj rastanka dragih ljudi s kojima sam provela nezaboravno druženje. Gluho doba noći odzavnajlo je uz sitne kapi kiše. Na poćinak moralo se poći, utočistše ponudio mi je kolega, kipar Dražen Kuharović, njegova majka Katarina Ugrenović budna je čekala u Komatnicama moj dolazak gdje mi je ponudila smještaj u svom domu.Osjećala sam se kao doma, brižnost i ljubav gospođe Katarine zadužila me za jedno veliko Hvala! Jutro, rano buđenje priredio mi je veliki djetlić koji je jutarnji trening odrađivao baš na mom prozoru, ustala sam i uzela fotoaparat kako bih ga snimila no bio je brži od , što me jako rastužilo.Prva jutarnja kavica s pogledom kroz prozor na podravsku ravnicu oduzela mi je dah, poželjela sam ostati i uživati ove blagodati prirode no moje putovanje moralo je započeti, natrag u svoj grad.Zazvonio je mobitel, Zvonimir Dangubić-Danga, njegova supruga Đurđa i kolega Rozveli-Dodo Kapović na putu su Komatnici, stižu po mene kako bi me prevezli do Zagreba.Ostao je još jedan zagrljaj sa gospođom Katarinom i pogled na beskrajne ravnice. Sakrila sam suzu u kraj oka kako mi ne bih pomutila sliku koju nosim još uvijek, sliku ljepote Hlebina i ostalih krajeva kojima sam prošla. Shvatila sam zašto hlebinci ljubomorno čuvaju ovaj raj na zemlji kako ga nazvah moj prijatelj i kolega Stjepan Pongrac, sjetila sam se mog rodnog Zagvozda, samozatajan bio je dugi niz godina no Udruga Glumci iz Zagvozda ljepotu mog rodnog kraja, njegovu kulturu i plemenitost puka pokazali su svijetu. Danas, tko je jednom posjetio moj rodni Zagvozd rado mu se uvijek vrača. Ja ću se vratiti Hlebinama, svim spomenutim ljudima da kažem ponovno HVALA vam na plemenitosti, na ljubavi vašoj koja se iz vas poput lavine proljeva podravskim ravnicama.Bila bih presebićna kada svima ne bih rekla jedno veliko Hvala, za svaki topli zagrljaj i iskreni stisak ruke. Hvala mom kolegi i priajtelju Dangi, njegvoj predivnij supruzi Đurđi, Hvala kolegi i prijatelju Dodi, Hvala divnim ženama Sanji, Adrijani i Martini i na kraju,Hvala mom kolegi Stjepanu koji je uložio veliki napor kako bi moja malenkost ove godine bila sudionik na likovnoj koloniji Hlebinsko proljeće 2010. i ispunio moju želju da napokon vidim njegov rodni kraj.Kao slikarica i književnica ovaj putopis želim podijeliti sa Vama uz želju da se vidimo i slijedećih godina pritom razmijenjujući znaje, kulturu i nadasve prijateljstvo.Srdačan pozdrav iz drevnog grada Splita,

Slikarica i književnica
Julija Stapić Katić
U Splitu, 16.svibnja 2010.godine.

Dostavljeno: - Republika Hrvatska, Koprivnički-Križevačka Županija- Općina Hlebine- Udruga Hlebinskih slikara i kipara naive-Hlebine- Stjepan Pongrac- Adeijana Ribić- Zvonimir –Danga Dangubić

Moje nove slike

2009-10-17T01:28:00.002+02:00

Moje nove slike možete pogledati ako kliknete na link Crkve Gospe od Karmela sa strane
Julija Stapić Katić

Zagvozd u suzi mojoj

2009-08-06T16:39:00.003+02:00

Užgalo vrime u meni plamen
u duši gori ditinstva put,
gore u škripu
smokva i kamen
i vidnograd stari
dugo netaknut.

Cvili u meni prošlost rana
plamen je liže
iz srca mog,
o, grudo moja
razigrana
za sebe je tebe
stvorio Bog.

Užgalo vrime svitlo nemoći,
utrnilo snagu mladosti snene
o, kraju moj lipi
kroz mene kroči
pa zadrači mladost
i uspomene.

Julija Stapić Katić, kolovoz 2009.

Kako sam doživjela dodjelu nagrade za "Litnju žegu"

2009-07-12T01:10:00.004+02:00

MEDOV DOLAC, 8. srpnja 2009.

KULTURNA MANIFESTACIJA U SPOMEN
HRVATSKOM KNJIŽEVNIKU

IVANU RAOSU (1921. – 1987.)

Program:

9:00 Okupljanje pred književnikovom rodnom kućom

10:00 Sveta misa zadušnica

10:30 Polaganje vijenca i govor prijatelja nad književnikovim grobom

11:00 Prigodni program

Uvodne riječi organizatora i prijatelja Raosovih dana

Video projekcija o životu i djelu Ivana Raosa

Dodjela književne nagrade Ivan Raos 2009. Miru Gavranu za najbolji monodramski tekst

Obrazloženje nagrade, članovi Prosudbenog povjerenstva

(Mara Pezo, prof. – predsjednica, Dr. Ana Lederer – stalni član, Milan Glibota – član, Branka Buljan, prof. – član, Mladen Vuković - član)

Marijana Pezo, Interpretacija nagrađene monodrame

Vlade Raos, Tvorcu „Nasmijanog neba“, u izvedbi guslara Ante Biočića

Ante Šućur, Izbor i interpretacija iz književnih djela Ivana Raosa

Ivan Bekavac Basić, prof., Lovreć u djelima Ivana Raosa, znanstveni osvrt

Suzana Budimir, Stazama Ivanovog djetinjstva, multimedijalni projekt

POKROVITELJI:

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Splitsko-dalmatinska županija

Općina Lovreć

Grad Imotski

VODITELJICA PROGRAMA:

Monika Pavlović, prof.

ORGANIZATOR:

Udruga Raosovi dani

Okupljanje pred rodnom kućom Ivana Raosa bilo je prema redosljedu programa. Domaćini su uzvanicima ponudili doručak, domaću puru sa kiselim mlijekom što je mnoge vratilo u djetinstvo. Mnogi okupljeni njih preko stotinu međusobno su se upoznavali, društvo je bilo ugodno kao da se odavno poznavali. Slijedio je odlazak na svetu misu te odlazak na vječno počivalište Ivana Raosa, na grobu ovog velikog književnika govrio je književnik Petar Gudelj uz nazočnost mnogih od kojih bi izdvojila, Mladen Vuković, novinar i književnik, prof.Suzana Budimir, prof.Branka Buljan, načelnik općine Lovreć,zatim Milan Glibota, Mara Pezo,Marijana Pezo, Ante Šućur, Miro Gvaran (dobitnik ovogodišnje nagrade Ivan Raos) sa suprugom i mnogi drugi,(da se ne uvrijede koji nisu imenovani).

Nastavljen je program ispred kuće koji je uistinu bio bogat, bio je iznad mojih očekivanja, (sve pohvale vrijednim članovima kao i samom organizatoru).Za stolom gdje smo svi zajedno sjedili bilo je iznimno ugodno svima, ali zaista svima, ljudi su se družili, pričali, svi smo mi došli iz raznih gradova i mjesta , spojio nas je a tko drugi nego Ivan Raos.

Među uzvanicima bio je i dr.don Jozo Čorić koji je okupljene nasmijao do suza svojim pričama iz života Ivana Raosa, s nijm se družio i dobro ga je poznavao.

Oko nas širila se pozitivna energija, kao da je sam Raos bio s nama, sretan što smo u njegovu Medovu Docu. I sama sam osjećala neku blagost ne zbog nagrade već ambijenta, osjećala sam se kao da sam u mom Zagvozdu, na mojoj stini.Dodjela nagrade počela je sa predstavljanjem nagrađenog Mira Gavrana, zatim určenje nagrade i obraćanje nagrađenog za najbolji monodramski tekst ¨Najluđa predstava na svijetu¨,

nagradu je uručila prof.Branka Buljan, predsjednica Udruge Raosovi dani, ne mogu ne spomenuti da sam rijetko gdje doživjela ovakvo gostoprimstvo, gospođa Buljan obilazila je svakog uzvanika, željela je biti sigurna da nam je ugodno, mada je bila okupirana novinarima, programom i mnogim drugim. Sljedeća nagrada bila je moja, nagrada za monodramski tekst ¨Litnja žega¨.Gospođa Branka uručila mi je nagradu, kristalnu ploču i dvije knjige sa posvetom. Kada su čitali moj tekst promatrala sam lica ljudi oko sebe, ljudi su sa zanimanjem slušali a ja sam bila presretna jer sam im izmamila osmjeh na licu, Pomislila sam, pa to je predivno,dosta smo zabrinuti, situacija u zemlji, borba za životom, ljudi naprosto više se ne smiju, a ja evo, izmamila sam im osmjeh na licu.Istiniti događaji, samo likovi promjenjeni, to je moja monodrama.Čula sam ljude oko sebe kako komentiraju, davali su mi ruku, čestitke su bile iskrene, a ja sam bila sretna, to je priča iz moga Zagvozda. Da životna priča ljudi kojih više nema, ja sam ih na tren oživjela, pomislila sam u sebi. Sati su se nizali, vrijeme je ručka, domaćini su iznijeli na stol, pečenu janjetinu, razna pića i kolače.Nastavak je slijedio, prema planu programa no ja nisam mogla još dugo ostati, na dodjelu nagrade bila je moja cijela obitelj, došli su mi prijatelji,to je bilo iznenađenje čak iz Zagreba kako bi nazočili ovom nesvakidašnjem danu.U meni je pomalo bio nemir, dva su sata a ja bi da vidim svoj rodni kraj, želim mu pokazati ovu nagradu, kao malo dijete osjećala sam se razdragano, ali sve sam to potiskivala u sebi. Zahvalila sam se svima, Bogu i samom Raosu, umjetniku i usmena pohvala je nagrada, ona mu daje snagu za dalje.Put moj nastavila sam prema kraju kako bi pronašla svoj mir i novu priču za sljedeću godinu.

Više fotografija iz Medova Doca-kliknite ovdje

Julija Stapić Katić

Nagrada Juliji Stapić Katić za "Litnju žegu"

2009-07-03T23:58:00.002+02:00

Dragi narode, 08.07.2009. počinju Raosovi dani u Medovu docu s početkom u 9 sati.Ove godine ¨Književnu pohvalu¨ osvojila je Julija Stapić Katić za monodramu ¨Litnja žega¨.
Istog dana nagrada će biti ureučena našoj svestranoj umjetnici, što će biti medijski popraćeno.Svojim prisustvom uveličajte ovu svačanost.
Ante

Životopis Julija Katić

2009-06-06T14:59:00.001+02:00

Svestrana umjetnica Julija Stapić-Katić rođena je 23 rujna 1964 u Zagvozdu. Slikarstvom se predstavila javnosti prije petnaestak godina te iza sebe ima dvanaest samostalnih i preko dvadeset skupnih izložbi sirom Hrvatske. Godine 2003, Julija je izdala i prvijenac zbirke pjesama pisane na pučkom jeziku koji potječe iz srednje dalmatinske zagore, zbirka je nazvana "Montenense moj", to ime 533 godine nosio je njen rodni kraj Zagvozd, 2007 godine izlazi i druga zbirka pod nazivom ¨STINA¨ posvećena ljudima i običajima,njenog rodnog mjesta, dragim prijateljima i onima koji nažalost više nisu među živima, a pisana poezija takođe je na pučkom jeziku.

Julija je tajnica i rizničarka u HČSP stranci,članica je Udruga HDV-1941-1945,zatim udruga, Sveti Jure- Priko (počasni član), Likovna Udruga Krgu-Dugi rat, Udruga Zagvožđana Split, HKD Napredak te likovna Udruga Branitelja oboljelih od PTSP gdje svake godine na likovnoj koliniji daruje svoje radove za obranu hrvatskih branitelja i generala. Prošle godine Julija je sudjelovala u humanitarnim akcijama, sredstvima od prodaje slika izrađen je križni put u Općini Podstrana te je kupljen vrijedan aparat bolnici Križine odjel kardiologije. U mnogim Udrugama je aktivna te se humanitarno istječe gdje god je to potrebno, za što je dobila i bezbroj priznanja, njena nesebičnost je njena vrlina i to joj čini zadovoljstvo. Julija je vesela, samozatajna i plemenita duša koja svoju ljubav poput bisera prosipa svugdje oko sebe.

Julija je veliki dio svog rada posvetila i nezbrinutoj djeci o kojima je i pisala u svojoj zbirci pjesama ¨STINA¨ koja je javnosti predstavljana u rujnu 2007. godine u splitskoj Pinakoteci Gospe od Zdravlja. Zbirka pjesama ¨Stina¨postigla je znatno veliki uspjeh kako među čitateljima tako i u raznim medijima.Julija trenutno priprema i treču zbirku pjesam pod nazivom ¨Moja svatost¨ i monodramu pisanu na pučkom jeziku koje će javnosti predstaviti ove godine, ista će biti predstavljena i na Raosovim danima ove godine. Zadnjih osam godina Julija je iznenadila javnost kada se predstavila sa rijetkim radovima a to su kamene makete srednjovjekovnih crkvica i kućica kako bi svijetu pokazala ljepotu naše stare arhitekture, s tim je potaknula mnoge naše iseljenike o povratku na ognjište ili ih je barem podsjetila na trenutke djetinstva provedene na tim područjima.Svojim radom predstavila se javnosti Moliških hrvata u Italiji, pokrajina Molise prošle godine te iseljenim hrvatim u Švedskoj kako bi širila prijateljstva i kulturu svoje domovine.Julija Stapić Katić majka je troje djece, živi i radi u Splitu.

Sajam Gast

2009-03-05T01:02:00.000+01:00

Na splitskom Žnjanu održati će se SAJAM GAST od 04 do 08.03.2009.godine. Radno vrijeme sajma je od 09,30 do 19,00 sati.
Uorganizaciji TZ Splitsko -dalmatinske Županije biti će predstavljeni i radovi u kmenu te slike i objavljene knjige Julije Stapić Katić.Pradstavljeni motivi slikom i riječju su iz Zagvozda.
Svi zainteresirani mogu doći i vidjeti na štandu Turističke zajednice Spl.-dalm.Županije, štand br. 11,hala-pavilion br. 5.

Dimna kužinica

2009-02-04T16:57:00.003+01:00

Otpuva je vitar lepušinu,
utrnijo vatru na kominu,
svu je tugu
zbijo u kužinu,
rđav bronzin
na komaštran cvili
di su oni
šta su iz njeg jili.

Prašnjav bijac
na tlevu se smota,
davno nekom
on bijo je dota,
puvajku je
ožeg zagrlijo,
a pod mažon
tronožac se skrijo,
bidnom crvi
noge izbužgale
jedva da su
još uspravno stale.

Otpuva vitar
i lug sa komina,
otpuva je
i cripnju gori s greda
brez čejada
ostala kužina
pa sad komin
u nebo vedro gleda.

Ne vonjadu
na kruv dani više
ni na zeje, suđuk, divenicu,
rđav bronzin
oplakuju kiše
a ja moju
dimnu kužinicu.

Šta ću Bože
reć ćeri, šta sinu
kad požele vidit didovinu,
oče li i mene
izdat moje stine
ka ja njizi
zbog klete tuđine.

Julija Stapić Katić

Split, 16.07.2008.

Umjetnošću do ključa istine i slobode

2008-11-26T21:58:00.001+01:00

¨Umjetnošću do ključa istine i slobode¨ naziv je humanitarne aukcije umjetnina koja će se održati u Kristalnoj dvorani hotela The Westin u Zagrebu, dana 10.prosinca 2008.godine s početkom u 20,30 sati.

Sav prihod od ove aukcije biti će namjenjen za obranu hrvatskih branitelja.

Umjetnički rat s dijetlom, kistom i perom

Hrvatski vojni invalidi, hrvatski branitelji Domovinskog rata osnovali su radionicu u zajednici županijskih udruga HVIDR-e pod nazivom, HVIDRI-na likovna radionica.

Radionica je dugi niz godina bila zamisao gosp.Antuna Ferbežara-Tonča,branitelja, invalida domovinskog rata,umjetnika, čovjeka koji se borio za slobodu voljene Domovine no svoju borbu nastavio je i u miru te je svojom inicijativom okupio vojne invalide, branitelje i goste da povedu rat dijetlom, kistom i perom. Svoju zamisao ne bih mogao pretočiti u stvarni tok bez zaslužnih ljudi koji su bili i ostali najveća potpora spomenutoj radionici, a to su: Predsjednik HVIDR-e gosp.Josip Đakić koji je svake godine prisutan stvaralaštvu u radionici i na taj način daje podršku umjetnicima kako bi ustrajali u borbi za svoj cilj.

Vrijedno je spomenuti drage ljude koji su na svojim leđima iznijeli sav teret kako bi radionica dobila sunčev sjaj, a to su: Gosp. Ivan Vulić, gosp.Antun Spajić, gosp.Josip Periša, gosp. Zlatko Plazibat te mnogi drugi (neka se ne uvrijede što ih nisam spomenula).

Likovnoj radionici koja je održana i ove godine u Zadru 20. studenoga 2008.g. prisutni su bili branitelji iz mnogih gradova lijepe naše, kao gost odazvala sam se po drugi put za redom na poziv gosp. Ivice Marina, branitelja, slikara i voditelja naše grupe iz Splita i okolice.

Osvrnula bi se na naziv ove vrijedne aukcije i postavila pitanje: Gdje je ključ istine i slobode?

- Zajedno ga potražimo svojom nazočnošću na ovoj humanitarnoj aukciji,obranom hrvatskih branitelja pomozite nama, njima i na kraju sami sebi, s tim ste dali podstrek ovim nesebičnim ljudima od kojih je veča samo plemenitost njihova.Meni je bila čast biti im gost već drugu godinu, slušati i gledati ih s kojom ljubavlju i pažnjom stvaraju vrijedna djela, začuđeno sam promatrala njihov optimizam koji sam upijala kao maleno dijete slatki sok od voča.

S toga me čude pojedini negativni pogledi put branitelja, a trebali bismo ih gledati posramljeno jer oni su ti koji su nam dali slobodu, nama, našoj djeci, dali su nam sebe, pa evo prilike da im na neki način uzvratimo ljubavlju za njihovu veliku ljubav.Oni bi nam trebali biti svetost,izvukli su nas iz tame i dali nam put i kao što vidimo tim putem i sada nas vode, a to je put ljubavi i mira, humanosti i solidarnosti.

Vrijedna djela nstala u ovoj radionici biti će predstavljena javnosi i Vama, stoga dođite i uvjerite se u ovaj kratak opis, potvrdite svoju nazočnost do 08. prosinca 2008.godine

( ponediljak) na brojeve:

Tel: 01/ 2395 104

Fax: 01/ 2303 074

Ili na e-mail: hvidra@hvidra.hr

Slikarica i pjesnikinja

Julija Stapić Katić

U Splitu,25.studenoga 2008.godine

Humanitarna aukcija za obranu branitelja

2008-11-25T22:40:00.001+01:00

Humanitarna aukcija umjetnina s nazivim ¨Umjetnošću do ključa istine i slobode¨ biti će održana dana 10.prosinca(srijeda) 2008.godine u Kristalnoj dvorani hotela The Westin u Zagrebu s početkom u 20,30 sati. Aukciju organizira Zajednica županijskih zajednica udruga HVIDR-a RH pod visokim pokrovteljstvom predsjednice Vlade RH Jadranke Kosor i ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, a sav prihod aukcije namjenjen je obrani hrvatskih branitelja.
Pozivaju se svi da pomognu u realizaciji ovog humanitarnog projekta.
Vašu nazočnost potvrditi možete do 08.prosinca 2008.god. na brojeve tel. 01/2395-104
fax. 01/2303-074
ili na e-mail: hvidra@hvidra.hr
Na ovoj humanitarnoj aukciji umjetnina biti će predtavljeni radovi Julije Stapić Katić koja je i ove godine četiri svoja rada donirala za obranu branitelja.Posjetitelji će dobiti kataloge u kojima je pisanom riječju i slikama predstavljena slikarica iz Zagvozda.

Prijavite svoj dolazak, ovo su vrijedna djela umjetnika branitelja, moj doprinos s ponosom ističem, dvije godine za redom sam s tim ljudima na koloniji i uvijek ću se rado odazvati, biti uz njih meni je to čast.
Julija

LITNJA ŽEGA 5.DIO

2008-10-29T14:09:00.002+01:00

Palo sunce iza Bijakove, cvrčci pivadu zadnju lantaniju a pod kostejon dvi živice stina još vrile da moreš jaje ispeč.Ošla Jurka spratit ovce utor, vabi kenjca,a kenjac se razigra po guvnu i ne benda on šta Jurka govori.- Odnjo mi te lipi đava, vamo dolazi, platit ćeš ti meni, viče Jurka iz sveg glasa, ma cilo je selo čuje, ali kenjac po svome, neće u pojatu, a nije lud, ko more po ovoj paklenoj žegi ukući stat.Čula Mare galamu pa se popela do guvna:-A šta je beno, šta ti je kenjac kriv, šta si se narajcala, puščaj živinu da uživa, onoga mi Boga tebi je ova žega spržila možđane, kad mu dođe uče on isam. Nego, aj dođi amo pod kosteju,ispekla san uščipaka, ma nisi vake jila, reče njoj Mare ali nako ispomukla.Jurka je pogleda i kaže: eto me aj ti sidi, iđen onoj nesriči dat večeru, odnit će ga đava s bukaron u konobu pa će jopeta prilivat, a on kad pojide iđe leć pa će manje popit.
Sila Mare i čeka, ka u nika doba eto ti Jurke, na njoj vuštan o mosuline i nika škura bluza, tare ruke o traveršu, odveza šudar o latenice pa sunjizin otra sebe po obrazin, jopet ga meče na glavu i veže ispod pletenica. Lipa je žena i lipo se drži za svoje godine, rečine bokolice ki da su nove, čuva ji Jurka jerbo su joj uspomena namater, Sida do Mare i reče: Ženo moja sva san ti se uspotila dok san namirila beštiju i onoga moga benu, znaš šta mi reče, : a šta je, kud ti se žuri, zakasnit češ namisu, a ja mu kažen: eto sidit ću tute u ute gledat.
Gleda je Mare a đava njoj mira neda, bocne Jurku ki da neće: dobro ti je čovik i reka, nego i jon se jedva čeka đavla rišit iskuće, ima svoj mir.Pogleda je Jurka ispo obrva a oči joj se cakle, ma grijota je reč, ima lipe oči nika modra boja,a obrazi rumeni ki u mlade divojke,izvadi iz traverše nekoliko oraja i metne ji na kamen, Mare je gleda i reče:šta ti je beno oli nečeš probat uščipke, a Jurka njoj: eto ji tebi, dovde se čuje užegla mast, nebi ti ji ni pas ijo, podmota glavu pa se usebi nasmije da je Mare nevidi, misli ona, e bockala si ti mene cilo popodne, eto ti sad. Dade ona Mari oraje i uze uščipak: ajde ne rajcaj se, mogli su ti iboji bit, nego slušaj, umro je jutros rodijak mi Marko, Bog mu da pokoj. Moga Ivana je on spasijo kad je biža za meriku, nemogu mu ja to nikad zaboravit,iču sutra na molitvu, a mogla si i ti, ti boje znaš rozarije molit, nego, ko će mi spračat živinu sedan dana, oni moj beno nezna ni sebi dat jista a kamoli živini.Gleda je Mare pa reče: nije da ja nebi til ić nego ko će me izvuć do gorika, neće noge ženo moja slušaju, ajde vidit ćemo sutra. Jurka se ništa zamislila a Mare je upita: šta ti je, šta sad kutriš, Jurka je pogleda pa reče: sitila san kad je pokonji Ante umro, sičaš se ti, eto sad su dvojica ošla.Nu, umro Ante a Marko, Pere i Ivan došli čuvat ga cilu noć, bili su cili život zajedno, skupa pili, skupa radili a skupa se i odgojili. Žalosni njizi trojica cilu su noć oplakivali i sićali se mojega pokonjeg Ante. Tamoka pri zoru ošla cila demejana vina, Marko, Pere i Ivan ženo moja počeli pivat gange, pivadu oni ali, nije to, to, vali četvrti glas, gledaju oni pokonjega Antu, a Marko reče Peri, aj ti sute strane a ja ću suove, nauzgorimo ga zera,šta udi šta neće pivat, vali nan četvrti, a ti Ivane započni.Zapivali su ženo kliko ji je grlo nosilo, digla se čeljad, pripali se, ma ko će o stida, mrtac ukući a oni manitaši pivadu. Berekini, ma zna njizi cilo selo ali sramota judi žalosni. Dugo se je to pričalo, u devet sela se pročulo, a eto jutros Marko ode, ostala su ženo još dvojica.
Mare je gleda, podiže traveršu pa se otra po licu, ma di se neći sičat ženo moja, nego ža mi je jadnoga Marka, bijo je ki kruv šta se jide, kliko puta mi je polijo loze kad bi svoje poliva, a moj Jozo kad bi doša isplta on bi mu reka, menoj Jozo odit uloze, ja san ti ji polijo, e Bog mu da ijadu pokoja.
Bijo je berekin ki momak,nema cure kojon nije iša a nije ni on zna koju voli, eno Bog je da da oženi nako dobru ženu, vridnu sirotu, ma bijo je i on vridan i dušon dobar reče Mare i uzdane.Razgovor prikine Tone, čula je i ona da je Marko umro, znala je di su Mare i Jurka pa se sa vrja košiluka spustila da sunjima sidne i pročakula. Tone je bila mlađa od Mare i Jurke nikolko godina ali dobro su se slagale, gleda je Jurka pa reče: lip ti je taj vrčolet Tone, vidi je Mare, eto ti je đavle ki da ništa ne radi, vidi njoj kotulu i bluzu, bili se ki labud. Tone se nasmija pa reče: aj Jurka đavlu, pušči me na miru, ovo san se prisvukla da ne smrdin po ovcan, došla san malo sidit pa ću ić leć, nego reci mi imaš li mi dat malo kvasa za kruv, probile su mi se načve pa bi uzela tvoje dosutra.Izmela san mliko a brte i mečaja mi nije ki prije, morat ću odnit Milanu da mi učini drugu dok još more a kad ode i on ko će nan činit mečaje i načve kad niko više to ni nezna radit.Jurka je gleda i reče: a je, je, Tone moja, ova omladina danas ništa neće niti znadu, ajde kad pođemo ća dat ću ti kvasac i načve, ja san jutros kruv ispekla pa mi netribaju.Digle se Mare i Jurka, diže se i Tone, Jurka će Toni:čula si da je Marko umro, Tone jedva reče, ma jesan, čula san, Jurka će jopet: eto ode još jedan, a ko će sad njemu pivat, vidin ja da je i tebe žalost ujtila, i tebi je na silo dolazijo kažu, ma u Jurki uvik đava, neda njoj mira, mora ona bocnit jerbo bi pukla ki mijur.
Julija Stapić Katić

Moji dojmovi iz Jajca

2008-10-16T10:53:00.002+02:00

Na susretima sam srela i našeg Petra Gudelja, kada sam pročitala svoje stihove posvećene Zagvozdu, Petar mi se obratio čestitkom i upitao kako to da me nije bilo u kraju nedavno gdje su pozvani mnogi književnici, isto pitanje postavio je i Petar Vulić kada je bio u Zagvozdu našem jednom književniku. Što reći, nitko me pozvao nije, očito moja djela nisu dostojna no meni je bitno da su prepoznata među velikim književnicima koji me pozivaju i koji pišu kritike o mom stvaralaštvu. Meni je bitno da sam svoj Zagvozd predstavila u najboljem svijetlu u srcu Jajca, mnoge kolege su mi pružali ruku kada sam sa pozornice pročitala stihove Montenense moj, koji su objavljeni u mojoj prvoj zbirci.

Julija

Šopovi dani na Plivi

2008-10-15T00:55:00.004+02:00

Književna manifestacija 'Šopovi dani na Plivi 2008.' okupila je mnoge kulturne poslenike, književnike prvenstveno, kako bi se vratile emocije, položilo cvijeće na spomenik velikanu pjesničke riječi Nikoli Šopu (Jajce, 19. kolovoza 1904. - Zagreb, 2. siječnja 1982.). Niti jedan pjesnik nije s takvom lucidnošću, jednostavnošću, zadivljujućom smjelošću, pomirio opću potrebu čovjekovu i Boga u njemu, kao opće i vječito. Zato se i hodočasti Jajcu, u Šopovu čast, kako bi se skrenula pozornost, kako se ne bi zaboravio veliki pjesnik, i kako bi se nekom novom laureatu dodijelila počast za pjesnička umijeća.- Kaže Fabijan Lovrić. Među mnogobrojnim umjetnicima bila je i naša Julija Stapić Katić. Tako se na ovom pjesničkom predstavljanju našao i naš Zagvozd.Hvala Juliji za još jedno predstavljanje Zagvozda, a nazočili su još ovi umjetnici – pjesnici:Ivan Kordić, Alma Fadil Obad, Amir Talić, Ivan Maras, Branko Serdar, Dragan Mučibabić, Ervin Jahić, Esmir Salihović, Fabijan Lovrić, Fadila Nura Haver, Franjo Bratić, Fuad Kovač, Hadžem Hajdarević, Husein Dervišević, Ivo Krešić, Josip Kurevija, , Kimeta Čaušević, Krunoslav Šetka, Ljiljana Tadić, Mile Stojić, Milo Jukić, Nermina Omerbašić, Ozrenka Fišić, Petar Gudelj, Radmilo Radovanović, Samir Tahirović, Senada Zavidagić, Sonja Jurić, Stjepan Zelenika, Suvad Alagić, Suzana Lovrić, Tomislav Marijan Bilosnić, Tvrtko Klarić, Vesna Hlavaček, Zoran Kršul i Dragan Marijanović.

Ante Milić

Zagvožđani u Mundimitru

2008-09-05T00:32:00.003+02:00

Šestog kolovoza oko tri sati noći stigli su u Mundimitar naši dragi prijatelji, to jest umjetnica Julija Stapić Katić sa svojom obitelji. Isplanirali smo nadolazeće dane da gostima tokom boravka u Mundimitru bude ugodno i da posjete što više mjesta. 06.08 Taj isti dan išli smo pješice u posjet starom mjestu nazvan Selo udaljen od zavičaja tri kilometra, tu se nalazi kapela posvećena svetoj Luciji. Selo je mjesto gdje su naselili prvi slavenski narodi. 07.08 Uranili smo i krenuli u posjet nedalekom gradiću Celenza sul Trigno u pokrajini Abruzzo, tu je bila fešta jer zaštitnik grada je sv Donat i tako smo vidjeli kako građani slave svog svetca. 08.08 Nismo odustali posjetiti crkvu Santa Maria la Nova (sveta Marija la Nova) u Palati, koju su sagradili iz temelja ljudi iz Dalmacije, a na ploči koja stoji ispod volte glavnog ulaza latinski piše: «HOC PRIMUM DALMATIAE GENTES INCOLUERE CASTRUM AC A FUNDAMENTIS TEMPLUM EREXERE ANNO MCXXXI» u prijevodu: «LJUDI IZ DALMACIJE PRVI NASELIŠE OVAJ GRAD I IZ TEMELJA SAGRADIŠE OVAJ HRAM 1531. GODINE». Nakon posjete crkvi, uz put smo se zaustavili u Acquaviva Collecroce (Kruć) tu smo sreli gospodićnu Antonellu i mladog gospodina Massimiliana, koji su tom prilikom bili naši vodići. U Kruću smo posjetili privatnu kuću gdje je XIX stoljeća živio profesor Giovanni De Rubertis, koji se u to vrjeme dugo dopisivao s profesorom Medom Pučićem otkrivačem slavenske oaze u Italiji. De Rubertis tada je naručio, nepoznatom slikaru, da mu u gornjem dijelu četiri zida jedne sobe nacrta ukratko; polazak, iskrcavanje, smještaj te prve kućice. Veliki postotak puka Kruća, uopće niti nezna da postoji takva vrijednost iz povijesti. Obišli smo i mještanu crkvu Santa Maria Ester (sv Marija Ester) gdje su sačuvane nekoliko starih ploča o povijesti Kruća. Jedna od njih je jako zanimljiva jer u cijeloj kugli svijeta ih postoji koji desetak, nazvana: «čarobna ploča», zbog njenih isklesanih riječi koje se mogu pročitati ravno i okomito. Kruć je jedini grad koji nije sagrađen na vrhu brda, nego kao i svi ostali gradići, po izgovoru se razlikuje u odnosu na Mundimitar i Filić (San Felice del Molise). Kruć ima stvarno vrlo zanimljivu povijest. Nažalost nismo uspjeli posjetiti Filić, bili smo samo za tren jedno veče. 09.09 Upoznali smo dr. Nevia Šetića, državnog tajnika u ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Hrvatske, koji je bio gost počasnog konzula Hrvatske geom. Antonia Sammartina. 10.08 Pratili smo staru igru pljočaka koja se igrala u stara vremena. 11.08 Uspeli smo se na vrh jednog brda nazvan Ždrila i tu guštali panoramu gradića te cijelu dolinu Dolca do rijeke Trigno (Trinjo). Obišli smo povjesnu jezgru Mundimitra i njegove karakteristične uske uličice te prolaze ispod kuća. Gosti su bili oduševljeni i iznenađeni, nalazili su se u tuđoj zemlji slušajući staru slavensku riječ, nije im bilo jasno da nakon 500 godina povijesti, tu se još i dan danas sačuvao stari jezik koji nema turcizma i nije bio vezan sa domovinom. 12.08 Posjetili smo Svetište Santa Maria di Canneto, «Bogorodica osmjeha». Sadašnja crkva potječe iz XI-XII st. U blizini crkve pronađena je stara rimljanska vila, dokaz da je mjesto Canneto postojao u rimljanskoj dobi. 13.08 Današnji dan posvetili smo pripremi paradajz sosu na domaći način a popodne Julija je naslikala jedan portal, koji nam je ostavila za uspomenu. 14.08 Izlet u Torrebruna «pokrajina Abruzzo» i pik-nik na otvorenom. Za kraj, posjetili smo Schiavi d'Abruzzo (Skjavi Abruca) i vjetrenjače koje se nalaze na 1350 m nadmorske visine. 15.08 Vrijeme je nemoguće brzo proletjelo, preumorni no zadovoljni naši su gosti u jutarnjim satima krenuli na put za domovinu.

Gabrijele Romagnoli

Više slika na: http://picasaweb.google.hr/zagvozd/JulijaUItaliji#

Posjeta Mundimitru

2008-08-29T17:36:00.002+02:00

Prilikom posjeta gradu Mundimitru gdje žive Moliški hrvati, pokrajina Molise u Italiji, izdvojila sam nekoliko fotografija koje je snimio Gabriele Romanjoli koji je bio naš domaćin. Među fotografijama možete vidjeti i klapu Pasika iz Omiša koja je gostovala zajedno sa gradonačelnikom Omiša u hrvatskom gradovima, Filić i Mundimitar, zatim ovdje se mogu vidjeti i sredovjekovne kuće u samom gradu koje su na sreću očuvane i koje mnogo govore o hrvatima koju su prije 500 godina doselili, na moju sreću vidjela sam i fotografije o kojima ću pisati kao i o svemu što smo tamo doživjeli(lijepoga) koje su skrivene daleko od očiju javnosti, a mi koji smo došli iz dalmacije jedini smo imali čast to vidjeti...One se nalaze u privatnom vlasništvu te čak ni puk grada Kruća za te vrijedne slike ne zna, ali meni je bila čast što nas troje moglo je to vidjeti i uživati u toj ljepoti...Hvala tim dragim ljudima, Hvala Gabiju i ubrzo ćete vidjeti više teksta i slika kako bi upoznali te predivne ljude i njihove gradove.
Julija Stapić Katić

Moje putovanje u Švedsku

2008-07-06T00:18:00.002+02:00

Dana 11. lipnja 2008. Drštvo Poljičana Sv.Jure-Podstrana otputovalo ne na uzvratni posjet u Švedsku gdje su boravili do 22. lipnja 2008. godine.
Domaćini, kulturno Društvo u gradu Vesterasu svečano su nas dočekali te smo osim njihova grada posjetili i druge gradove u kojima borave Hrvati iseljenici, posjetili smo hrvatska društva i domove, koji djeluju preko 40 godina te katoličku crkvu u Stockholmu gdje smo se predstavili pjesmom i poljičkom narodnom nošnjom .
Klapa Porat- Podstrana izmamila je osmjeh i suze na licima naših iseljenika, moja malenkost je imala čast da predstavim žensku poljičku narodnu nošnju švedskoj publici i hrvatskim iseljenicima, bila sam presretna,da se kao zagvoško dijete pojavim u toj predivnoj nošnji.
U Hrvatskom društvu Zagreb u Hallstahammaru priredili smo svečanu večeru za mnoge uzvanike. Švedsko društvo i iseljeni Hrvati uživali su u specijalitetima koje sam osobno spremala, a to su: pašticada s njokima, bakalar na bjanko, te naše dalmatinske fritule koje su nestale u trenu.
Nas desetak iz spomenute Udruge za vrijeme boravka ušli smo u duše i srca svih koji su nas upoznali, njihovu radost i sreću prekinula je tuga zbog rastanka 22. lipnja 2008. kada smo morali poletjeti natrag u našu Domovinu.
Suze i uplakane oči švedskog kulturnog društva i Hrvata iseljenika pratile su nas do samog poletanja, no to nije kraj, rekli smo sebi, ovo je jedan novi početak dugog, dugog prijateljstva.
Posadili smo drvo prijateljstva ispred zgrade županije u gradu Vesterasu, pratit ćemo njegov rast iz godine u godinu jer ovo je druženje neraskidivo.
Let iz Vesterasa bio je preko Londona gdje smo boravili jedan dan kako bi nakratko obišli uži dio grada gdje smo napravili zajedničku fotografiju za sjećanje na ove nezaboravne dane.
Utorak jutro probudili su me pozivi dragih ljudi koju su ostali daleko od naših očiju, a blizu naših srca, naših misli,Svjetlana, Duda, Milena, Meho,Nensi, Ivo, Petar, Milica, Veljko, Milan, Ratko,Vesna, Ana,Mladen,Karlo, Stjepan,Ivan, Hrvatsko društvo u Stockholmu, vaši muževi i žene, vaša djeca dali su nam toliko ljubavi da jedva čekamo da se ponovno vidimo, neke ćemo ubrzo sresti sljedećeg mjeseca što nas posebno raduje.
Hvala kulturnom Društvu Tillsammans iz grada Vasterasa, koji nas je pozvao i ugostio. Hvala Vama dragi prijatelji i Hvala Društvu Poljičana Sv. Jure-Podstrana što me učinio bogatijom za ovakva prijateljstva.

Julija Stapić Katić

Fotografije pogledajte klikom na sliku sa strane "Julija u Švedskoj"

Još o zbirci "Stina"

2008-05-13T09:58:00.003+02:00

Preporučam zainteresiranima za Julijino pjesništvo potražiti njezinu najnoviju knjiigu pjesama pod znakovitim naslovom Stina , u izdanju Hrvatskoga kulturnog društva Napredak iz Splita hkd-napredak@st.htnet.hr ; 2007. Zanimljivo i značajo te izrazito pohvalno je da je ovoj istaknutoj pjesničkoj zbirci korice oblikovao zapaženi djelatnik Moliških Hrvata gospodin Gabriele Romagnoli. Tim je činom potvrdjena još jednom ostvarena suradnja između razdvajanih, ali nikada razdvojenih elemenata nacionalnoga bića. Iskreno se nadam i očekujem još novih pjesničkih priloga poštovane auktorice. (Comment this)

Napisao čitatelj iz Šibenika

Hvala Dr. iz Šibenika,vjerni moji čitetelji, ljubitelji ove vrste poezije, sljedeća zbirka je u pripremi, ja joj se veselim jer zam da je i vi očekujete s nestrpljenjem,nadam se da će gosp.Romagnoli smislit i ovaj put nešto lipo za uređenje korica.¨Stina ¨je zaista predivna zbirka, najbolja odabrana djela su u njoj a meni je posebna zbog karica jer je u njima urezana slika naše zaštitnice Gospe od Karmela koju je izradio gosp. Gabrijele.

Julija

Litnja žega - 4.dio

2008-04-08T14:13:00.002+02:00

Ajde Jurka,uzmi jačermu za pod guicu i dođi amo pod kosteju….vikne Mare sčoše …jedva se usplentrala dolika iz komšiluka, ubije jadnu cukar pa na nogan nemere vele odat….promrmjala ki mačka kad prede sebi u bradu….đava ti sriču odnjo oš me puščat više…..umelo je u mladosti, vas život ki da su ga đavli ziđali, nevajan i gotovo…..Pogleda nako isposebe i vidi Jurku…etote lipi đavle, kažeš da nemereš a ti ki lepurica, ja ti jadna, jedva san dopuzala….Jurka nako đavlija osebe, ma uvik je bila za niko berekinjanje…Šta je Mare, oli ti je pala sila? Moli Bog za Gaću šta ne odaš po ononzin stinan, doveja ti je asvalt pa sad moreš gazit kud te voja….nasmija se Jurka jer je znala da će Mari skočit tlak prikon trista ….Ajde beno…odnjo đava tebe i njega, vele je mene briga za asvalton, ma da je sad ozlata šta mi vridi kad ti jadna ne mogu ni do klozeta…reče njoj Mare tužnin glason…Jurka, nisan gledala kliko je uri, ima li četri….malo san se naslonila da mi priđe priko oka san, ma nemoreš zaspat ženo moja…Jurka je gleda i vidi da Mari nije pravo reč dobro….je Mare, ima ijače od ćetri, ošlo je sunce daleko iza Bijakove oli nevidiš… nego šta ti je danas…nisi mi sva svoja, priupita je, nako malo začuđeno….Aaa, meni, jeli, kažeš, šta mi je…šta će mi bit, dodijalo mi više, mučin se ki stari pas, nit moreš odat nit moreš lajat nit moreš jist, ni živit nemogu..eto ti šta mi je…Legla malo ki žena da se zeru smirin kad ono klapa li klapa…dižen se do ponistre i gledan…ma te lipi đava odnjo šta si….a dolika ispozida Jure, skinijo se ženo dopasa i ori niki zid, uzejo mašklin pa udri, unda uze macu pa ošini po stinan…slušan i gledan, ka odjednon razbisni se i viče….pucaj veseje ti đava odnjo…pucaj…ja ili ti…ma niko će puknit danas….vrca stina a on ki da je pomanita, vas u goloj vodi i to po onon zvizdanu….a jatiga sa ponistre njemu….a Jure, miči se sutoga sunca, đava te manita odnjo…, ma šta nedaš sebi mira pusti bolan mene uvu uru na miru….okrene se ženo moja, pogleda me i izdera se…šta je beno, ko te dira, mrš ukuću a mene pušči na miru, nema ti nevista pa si se mene uvatila….….a Juka moja kad mu dica dođu, jedva koraca, reka bi čovik, past če svaki čas sunogu…jadna dica se razlete te kumpire sade, kopaju, te loze te drva, da čača ima šta ložit, ma janciga mu sve iscipaju i slože ukuću, a on..ma jesi vidilila stara kenjca..a..a..a….Odnjo me đava oko bi mu više išta rekla, ma straj me bilo, odnit će ga đava dolika priko glave, svratat će beno dolika prikozida pa šta će unda… manitaš…..Jurka jedva doriči došla pa će ….oli se nisi dozvala pameti dosad….brige đavla, neka padne, iman ja ukući nakog, šta ti vridi govorit išta, ja mu kažen, ajde beno, a mene ne zovi kad zalegneš, ma ničašu vode neću ti donit, odnjo ga đava i kad bi lega ja bi opeta mu prišla a miljun puta me ugriza za srce….Mare je gleda i u smij….jurka izbečila oči…šta je beno, šta se ceriš oti cukar ti je plenija guicon na time , aaa, ma nije Jurka nego san se sitila Jure, nu rečuti, jedan put dolikan ispod ceste u mojin lozan ja ti podbirala, gori povrj Jure ti podbira svoje i nije ti on mene vidijo ženo moja, gledan ti ja njega, naložijo vatru pa ti namistijo kamenje oko vatre i stavijo gulaš, znaš oni u važu na kamenja da ga ugrije, ka u nika doba puče nešto, ja se popela na zidić da boje vidin, u zraku leti ništa,ma pripala san ti se ženo, a Jure kune lu kune, a beštima, ni jedan svetac nije gorika osta, sve ji je skinija ženo moja, a poklopac Isusov, a papuču Isusovu, ma nemere mi past napamet više koje su to beštime bile, ajme majko, ma beno ti nije otvorijo škatulu nego je nako stavijo navatru, dakuče đavlu nego puknit…Jurka se zakocenila o smija, a bene ludoga naki mu je i čača bijo, tako kažu…bijo lud i gotovo, moja jetrva je kazivala kako je jedanput njenoj kenju uvalijo užgan duvan u uvo, kaže da je kenja trčala ki bisna i da su je našli lipon u Brelima, a Matinu mulu je veza čikare za rep pa ga noću pušča kroza selo, judi su popa zvali jer su mislili da noču đavli odaju selon, dakuće, čikare klapaju prikon stina, a noć i gluva doba nisu za berekinanje. Jurka se ošine rukon po traversi, u ženo moja uščipnilo me, ma koji je to đava, ajme meni, kad ispo traverše izleti obad, onoga ti boga kliki je, diže se Jurka ali obad ode, nemoš ki čejade ni sidit a da te sotona nedira, mrmjala je i namiščala kotulu pa priko nje plesirku scnu.
Mare je gleda pa veli, Jurka, vaja će kravi dat jist pa je pomust, ima zera surutke od jutros pa ću dvi čikare mekinja zamišat i gudinu odnit ma ti se nemogu verat više priko klanca, noge me nešlušadu... evo... bome san i gladna, mesa neman, đavlu briga zanjizin, ma ja ću ti zeru sataraša šta je ostalo od užine i vrcon u posteju...Jurka će...e, meni ženo meso dodijalo, oni moj beno, kad nema mesa neče jide, kad skuvan zeja, kaže to prasad jidu, kad skuvan manistru kaže, đavlu ti i ona ko će ti je jist, a unad šta ću, ja ti njemun meso, a sebi ništa lakše, mislila san zakalat tele tamoka ujesen, pa zeru prodat, neće ni čut, sve će on satrat, đavla izijo, ma neka mislin ja, daću zeru dici, nek on bleji...ajdemo Mare ča, ujutri oko bude zeru vitra tamoka iza čoše izvijala bi ono vriču ječima pa ću ga spremit ubavul, meni je on lip, jatiga popržin i samejen, eno njiman sva kava, a jati najvolin ječim, aj dišse, ajmo dat beštiji jist dok se vidi, vaja imeni zatvorit kokoši, lisica ima sričujin đava odnjo....Mare je gleda i laganin koracin će zanjon, iđe ona pa se misli, nije bocnila Jurku pa joj se prosto neiđe još kući....Jurka, ma jesi vidila onoga obada ženo moja, kad je izletijo ispo tvoje traverše oči su mu bile pune suza,ha,ha,ha,ha, Jurka se okrene i pogleda je... šta je beno...nedati đava mira, ti moraš žicnit i gotovo, ode Jurka,a Mare niz ulicu smije li se smije.
Julija Stapić Katić

Moliški Hrvati u Splitu

2008-03-10T11:21:00.002+01:00

Na splitskom sajmu Gastro izložila sam svoje radove, slike i kućice Zagvozda. Predstavila sam svoje dvije zbirke pjesama i na samom zatvaranju dođu Hrvati iz pokrajine Molise, zainretesirani za zbirke i Zagvozd kojeg su upoznali preko našeg Gabija. Kupili su zbirku Stina i presretni je odnijli u pokrajinu Molise gdje žive naši moliški Hrvati.
Julija

Julija za Podstranu

2008-03-06T19:14:00.003+01:00

Dana 01.ožujka 2007.godine u Podstrani u restoranu Jure održana je humanitarna aukcija slika. Aukciji se odazvalo sto pedeset uzvanika, četrdesetak vrijednih djela mnogih umjetnika predstavljeno je javnosti te su prodane istu večer, napominjem da su se na toj aukciji našle i dvije vrijedne slike zagvoške autorice Julije Stapić Katić koju Poljičani itekako poznaju kada je u pitanju humanitarno djelo, njezini radovi i ovaj put zadivili su posjetitelje te noći i prodani su istog trenutka. Sredstva od prodanih djela namijenjena su za izgradnju Križnog puta u općini Podstrana što je od povijesne važnosti za ovaj kraj.Istaknimo i to da je Julija počasni član Udruge Sveti Jure-Priko, kao zasluga njezinoj plemenitosti, ovo je još jedan dokaz u nizu ostalih kako Zagvožđani imaju plemenitu i nesebičnu dušu.

Ante

Šutrina zbirka pjesama

2008-02-19T02:50:00.001+01:00

U srijedu 20. veljače 2008.godine u Pinakoteci Gospe od Zdravlja biti će predstavljanje zbirke pjesama pjesnika Ante Nadomira Tadića-Šutre, mnogima je poznato koliko Šutra voli naš Zagvozd, o njemu je napisao pjesmu u jednoj njegovoj zbirci...tko ima vremena i tko voli ovu vrstu poezije neka dođe, nadam se da će nas Šutra oduševiti i zadiviti svojim pjesmama kao i bezbroj puta do sada.... Početak je u 19,30 sati.

Pjesme

2008-02-10T01:52:00.000+01:00

ZLATNI KLAS

Sićan se
pokrila bi mater
krpon tisto,
u drvenin načvan
boje će uskvasa,
zamirisalo bi
cilo malo misto
o domaćeg brašna
našeg zlaton klasa.
Doli na kominu
plamen cripnju liže,
vaja skupit žeru
i s lugon je miša,
sukja dim visoko
nebu je sve bliže,
vaja kruv zaprečat
jerbo mu je priša.
Razjarila bi vatru
na kominu mati,
unda bi stavila
dva lista kupusa
vaja sada tistu
lipi oblik dati,
ima mater mota,
vaja reč ukusa.
Vonja misto malo
zove usta suva
da vrate se dani
iz zlatnega klasa,
ali nema više mati
nit slatkega kruva,
nema više smija
nit dičijeg glasa.

NESTALI SNI

Dugo već ne sanjan
one lipe snove
ka da mi je niko
ukra moje sne,
dugo me moj Zagvozd
u njiman ne zove
čak iz oka slike
nestale su sve...
Oblaci sivi od riči,
dlanovi puni kiše,
zvona sa zvonika
nit vidin niti čujen,
...zašto moje snove
ne mogu sanjat više?
Koga upitati...kome da virujen...
Dugo nisan čula
glas iz mista moga,
nit vidila pute
šta vode do sriće,
vratit će se slike
mista jedinoga,
ali snovi moji...
vratiti se neće...
Molila san zoru
al me čula nije
da mi snove vrati
pune uspomena,
da mi vrati sve šta
imala san prije,
puno prije oveg
nesritnog vrimena.

Julija Stapić Katić

Obavijest

2007-12-06T10:31:00.000+01:00

18.12.2007.GODINE , U 17 SATI,U HNK, SPLITSKO KAZALIŠTE, ODRŽAT ĆE SE AUKCIJA SLIKA SPITSKIH UMJETNIKA, JEDAN DIO NJIH JE SUDJELOVALO U DARIVANJU SVJIH RADOVA ZA NAŠU NARODNU NOŠNJU, OD PRIKUPLJENIH SREDSTAVA SA SPOMENUTE AUKCIJE KUPIT ĆE SE VRIJEDAN UREĐAJ ZA KBC SPLIT,UZ SPOMENUTE UMJETNIKE BIT ĆE I MOJA MALENKOST, TO JE JOŠ JEDAN DOKAZ KOLIKO ZAGVOŽĐANI IMAJU SRCE I PLEMENITU DUŠU, NARAVNO DA OVDJE NE MISLIM SAMO NA SEBE...DOĐITE, POGLEDAJTE I SUDJELUJTE, OVO JE PREDIVAN DOGAĐAJ...
Julija

Hvala Julija

2007-11-17T07:24:00.000+01:00

Veliko hvala našoj Juliji na neumornom radu za naš i svoj Zagvozd. Veliko hvala što misliš na našu zagvošku glazbu. Naša umjetnica donirala je 15 svojih knjiga "Stina" našoj glazbi. Na večeri Zagvožđana 23.11 na aukciji slika prihod od jedne njezine slike autorica će donirati Limenoj glazbi Zagvozd. Ako znamo da je Julija organizirala i aukciju umjetničkih radova najpoznatijih umjetnika Splitsko-dalmatinske županije, a prihod s aukcije ide za izradu naše zagvoške nošnje - onda što reći.
JULIJA KAPA DOLJE !

Marko Čagalj-voditelj glazbe

Zahvalnica

2007-11-15T22:23:00.000+01:00

U ZADRU NA KOLONIJI HVIDRE IZRADILA SAM TRI SLIKE VELIKOG FORMATA, SLIKE IDU NA AUKCIJU, A SREDSTVA OD AUKCIJE IDU ZA OBRANU HRVATSKIH GENERALA I BRANITELJA...DO SADA SAM DOBILA ZA SVOJ HUMANITARNI RAD BEZBROJ ZAHVALNICA NO OVO JE NAJSLAĐA ZAHVALNICA U MOM ŽIVOTU - KOJU SAM DOBILA OD GOSPODINA ĐAKIĆA.
Julija

Prihod od prodaje za obranu hrvatskih branitelja

2007-11-14T18:54:00.000+01:00

lijevo-splitski slikari,Julija Stapić Katić, Ivica Marin, Diana Jurin-Marić

Sva umjetnička djela nastala u ovoj radionici biti će predstavljena javnosti putem izložbe, a kasnije i izlicitirana na aukciji.

U radionici sudjelovala je i zagvožđanka sa svojim vrijednom djelima Julija Stapić Katić

Piše: Ana Franjković, Foto: http://www.057info.hr(af)

ZADAR - U sklopu održavanja 13. svehrvatskog športskog natjecanja invalida Domovinskog rata SŠNIDOR-a, u hotelu Donat, organizirana je umjetnička kolonija s ciljem stvaranja fundusa umjetničkih djela HVIDR-e a u svrhu pomoći hrvatskim braniteljima u teškoj materijalno-financijskoj situaciji, te prezentacije radova umjetnika ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata u Hrvatskoj i inozemstvu. - U sklopu 13. SŠNIDORA koji se održava u Zadru, ovo je druga likovna radionica HVIDR-e, dragovoljaca i njihovih gostiju. U ovoj likovnoj radionici prisutno je oko 45 što kipara što slikara, kazao je voditelj likovne radionice Antun Ferbežar Tonča.- Međa nama, slikarima imamo i dvije dame koje nam ujedno uljepšavaju radionicu a ujedno nam daju i inspiraciju. Na ovoj koloniji kipari su donijeli već gotove skulpture u drvetu i kamenu, dok slikari rade u radionici i nadam se da de će tu biti oko 60 uradaka, što akrila što pastela što ulja na platnu, dodao je Ferbežar Tonča.Sva umjetnička djela nastala u ovoj radionici biti će predstavljena javnosti putem izložbe, a kasnije i izlicitirana na aukciji. Sav prihod od aukcije ide za obranu hrvatskih branitelja optuženih za navodne ratne zločine.
HVIDR-ini umjetnici stvaraju u Zadru

Objavljeno: 09.11.2007 u 08:59

Želimo pokazati ljudima da su invalidi ljudi koji su stvorili državu ali da želimo i danas ostaviti trag u umjetnosti.
Antun Ferbežar Tonča

Ovakve slike nikoga neće ostaviti ravnodušnim, autorica, Julija Stapić-Katić

Piše: I.Zrilić, Foto: www057info.hr (i.z.)

ZADAR - U Zadru u hotelu Donat u tijeku je HVIDR-ina likovna radionica u kojoj umjetnički stvara 50-tak sudionika. Riječ je o hrvatskim ratnim vojnim invalidima i gostima u HVIDR-inoj radionici. - Želimo pokazati ljudima da su invalidi ljudi koji su stvorili državu ali da žele i danas ostaviti trag i u umjetnosti, rekao je voditelj radionice Antun Ferbežar Tonča. U prizemlju hotela nastali su tako vrlo kreativni radovi u različitim tehnikama; ulje na platnu, pastel, akril itd. Radionica završava u nedjelju. Saznajemo kako će umjetnička djela biti predstavljena javnosti putem izložbe a kasnije i izlicitirana na aukciji. S obzirom na prikazano, nema sumnje kako će za razgledanje i kupnju slika vladati veliki interes.

Motivi su različiti

Potpredsjednica Vlade dobila je svoj portret koji će joj biti uručen

STINA

2007-10-12T02:10:00.000+02:00

Sjećanja i strahovi

Ponedjeljak, 01 Listopad 2007

Julija Stapić Katić, : ur. Mladen Vuković: oslikao. Gabriele Romagnoli: 150 mm x 270mm, meki uvez, 162. str. , HKD Napredak Split; Split, 2007.U prepunoj dvorani ( oko 200 posjetitelja )Pinakoteke Gospe od Zdravlja, Franjevačkoga samostana u Splitu, u srijedu 26. rujna2007. godine,predstavile su se umjetnice: Dijana Jurin, slikarica; i Julija Stapić Katić koja jesvojuumjetničku preokupaciju izrazila pjesmama u novoj knjizi Stina, i izložbom slika imaketakamenih kuća, u točnoj razmjeri u odnosu na original, što je opet izmjera sameautorice. Glavni dio umjetničke večeri posvećen je promociji knjige što je vodio MladenVuković, doksu ostali sudionici bili: Jozo Radanović, don Jozo Ćurko, stihove su krasnosloviliVišnjaBrkušić i Anita Katić, dok je kritički osvrt izgovorio recenzent pjesničke zbirke,FabijanLovrić, onako kako slijedi u tekstu: Počinjući stihovani ispis opće slike, ovajlament oljubavi prolazi između dvije paradigme, između istine i svega što bi trebalo bisi usadržajnom obliku uprizorene stvarnosti, i neshvatljivosti promjena koje su običnouzrokom boli,uzrokom nevjerice, uzrokom nečega što nije dokučeno u osobnosti drugog, nešto štotaknutne sijem, kako glasi stih u pjesmi Ljubav. U ovakvom opisu, ljubav se ipak priznajesa svojimvrijednostima, ali i kao nešto što dolazi kroz nama neshvatljivo stanje, koje počestoprelaziiz harmonije u košmar, u kaos koji nikako ne uspijevamo srediti, ili, podreditipotrebama.Razumjeti ili ne? Pretvoriti se u pticu i odletjeti, biti dijelom vjetra koji pjeva osreći? Tobestežinsko stanje se ne događa, nego treba stisnuti zube, treba voljeti život u darukoji namje dao Bog. Snovi prolaze kroz iskustva i donose biblijske teme koje pjesnikinjaosjećasvojima, osjeća iz njih arhetipski šapat iz svježine egzotičnih predjela, ali iiskondomaćeg ambijenta sa svom toplinom koju nosi u sebi. U takvom okružju izniču čuvstvenečari, razbuktavaju se misli, spajaju plamenovi u zajedničku vatru ljubavi. U tim vatrama nije uvijek odnos žensko-muški, počesto je ljubav upućena predmetu, idealu, domovini,zavičaju,pa i nečemu imaginarnom što je snažno proživljeno u okolnostima trenutka. Takve ljubavi imaju svoje mjesto i u ovoj zbirci. Misli prolaze kroz vrtlog rimovanog iritmičnog tijela pjesme koje nas želi zavesti, svježe i naivno, dodvorava se jednostavnošću tumačeći odnose njima samima. Takvi odnosi počesto potraže okrilje sakralnog, potraže duševno pročišćenje, uznesu se u vjeri u ufanju sažimajući sve svoje svjetove u molitvu i obred molitveni, kao u pjesmi Svetom Luki. Može i u krilo majke, jer taj topli osjećaj uvijek djeluje zaštitnički, uvijek iz njega izlazimo s novom snagom. Ta vrijednost majke postaje sinonim svih žena, postaje pojmom vertikale uzoritosti i borbe za opstanak. Mene je noćas dotaklo, pjeva pjesnikinja nepoznatom gradu, ali gradu koji osjeća kroz nakupine povjesti, kroz domoljubne titraje i pripadnost narodu Hrvata, ponosna što je korijenski i životno vezana upravo za taj narod. Toponim Zagvozda često je opjevan, bilo u pojedinostima ili kao zavičajni krug djetinjstva. Smjena pjesničkih impresija je nagla, iskorištena trenutkom potrebe zabilježenjem. U tom bilježenju je iskrenost trenutka i najveća vrijednost ovih pjesama, sa svim svojim manama, usponima, strastima i otrežnjenjima, s priznanjima i negodovanjima,varkama i oprostima kao vrijednostima koje u sebi čovjek nosi. Zato slažemo slova kao u pjesmi Slatka tajna kako bi očuvali povjerenje i dostojanstvo pred drugim, ma kako to teško bilo:

Sačuvaj lađu ljubavi moja, jer rijeka zna presušit u jednome trenu, a kad odem, kad odem bez riječi, ti lađom svojom prekrij moju sjenu.

( Nikom ne reci ) Čežnja za idealnom ljubavi je vječna, te sasvim razumljiva. Traženje kroz razne oblike, dodvoravanje njenoj veličajnosti ili osuđivanje u namoći da nam se desi, oduvijek su tu. Nitko nije pošteđen. Tako niti stanja nisu izvan.Psihološki procesi izbijaju kroz tamne nakupine naše svijesti i uprizoruju nam bogatstvo snova neshvatljivih sadržaja, a snovi su samo djelić vremenskog obilježja bljeskovite trajnosti.Tako nam donose slike osoba, događaja, ali i mitskih i nejasnih uprizorenja. To čišćenje svijesti oslobađa nas nakupina koje smo željeli potisnuti. Zato treba ići: tamo gdje caruje /samo ljepota. ( Irena ). Dirljivi susreti ostavljaju duboke tragove! Pjesme posvećene ljudima imaju mjesto u opusu svakog pjesnika. Tako i ovdje nailazimo na takve naslovljenosti gdje se iz strukture izdvaja osjetilni smisao za pripadnošću i suosjećajima, dajući svu raskoš doživljajnog svijeta kroz deskriptivnu retoriku stihova. Počesto, a što je irazumljivo,pjesme su pisane jezikom bliskim mjestu nastanka ili pak mjestu iz kojega i kojemu je poruka namijenjena, kao: Kaleto moja, Na kušinu, Kad se sitin, Šapjen ti ime, Barba Jere....No, što se događa kad zadnji tračak zore / dodirne / morske vode?... O čemu sanja pjesnikinja? Što unosi nemir u njezin san? Kakav to ritam poziva na ples? Malo staza zavičaja čine put do vječnog raja! Priznajem, uhvatio je i mene ovaj prepoznati ritam davnina.Prepoznajemo se genetskim kodom pohranjenim u svijsti, unosimo uzbuđenja koja otkrivaju, koja nas uvjeravaju u autentičnost pronalazaka koje u metodološkom smislu prepoznajemo kao emocionalnu inteligenciju i, sve joj više znanstveno vjerujemo. Tako treba vjerovati kako su ove pjesme izaslanici srca,pregovarači s nama čitateljima u nakani da nam prenesu plemenite poruke jednog pjesnikovanja.Zato za kraj ovog lamenta o ljubavi ostavljam pjesmu koja je motivska konstanta cjelokupne zbirke: Život Klele su život kažu, samo žene koje nisu mogle izdurat, klele su život davno prije mene; ma ja ću moj, ja ću moj izgurat.

Knin, 28.. rujna 2007. Fabijan Lovrić

Da mi je imati svoju stinu u Zagvozdu

2007-08-03T11:53:00.000+02:00

Nazvala me neki dan kolegica iz školske klupe davne sedamdesete godine, preko dvadeset godina živi i radi u Frankfurtu, i kaže mi.. .LISTAM NAŠE STRANICE, BOŽE LIPE LI SU... PA TE MOLIM SLIKAJ MI NAŠE SELO, ONAKO DA MI TUGA MALO MINE DOK NE DOĐEN DOLI.....A KAD ĆU DOĆI...NE ZNAN TI TO REĆI....slikala san selo, stavila sliku na računalo i suze mi krenu....u kantunu oka ostalami suza i muti mi vid....mislin se, doće ona u svoju kuću kamenu, i prošetati selom,otići do gustirne i slikat ga sa gušton, ma doću i ja i opet ga slikat, ali di ću doć....kuda prošetat....kada nema moje stine, mog lipa kamena...koji mi se svakom dolaskon ka dite radova....pa se onako zamislin u sebi...ma je li to proklestvo...jeben ti žensko kad san se ka takva rodila....čin san zacurila morala san otić, snalazit se kako znan i umin, čin san zašla doli ispod duba moja stina je pripala muškoj lozi, a ja, ja koja san se tu rodila, koja san puzala, padala i da ne rečen lizla po toj stini, ja, ta ista ja, neman ni kamenčić....neman prava na nju....tisuću puta san promišljala, zbog moje dice i zbog ove nemile tuge, ma da mi je samo zeru vrtla, zeru škripa, ma da mi je janciga jednastina ostala pa da dođen ka i ti draga moja prijateljice sa svojon dicon i da in sa ponoson kažen:ovoje matere vaše i vaša stina, ovdje san se ja rodila i svu tu ljubav šta san usadila u vas potekla je sa ove stine....zadojila san dicu svoju sa ljubavlju, da njeguju običaje koje san ja ponila iz našeg Zagvozda, da sa ponoson kažu kako su i oni zagvoške krvi...okrenila san se na neki drugi put koji opet vodi mom Zagvozdu, put na kojem slikam, pišem, ali opet o toj stini, slike tužne i mnogi zapisi tužni svjedoče i svedoči će o mojoj velikoj ljubavi prema rodnoj grudi, prema mojoj otetoj stini, tako je draga moja prijateljice u mojoj prvoj zbirci pjesama veći dio posvećen samo i samo Zagvozdu, a druga koja će ubrzo se pojavit i u tvojoj ruci nosi naziv ¸¨STINA¨,u njoj ćeš čitajući saznati više nego što ti sada pokušavam reči, a godinama da ti pišenne mogu ti opisati što nosim u sebi, duboko u sebi, zato ne tuguj, ne pati, imaš gdje doći, imaš se ćemo radovati, tvoje te selo čeka, tvoja stina te čeka, a čekat ću te i ja samo...ne na stini, već na cesti, čekat ću te doli ispod duba....gdje smo se ka dica znale čekati kada bi krenuli u školu....i kao što sam u svojoj zbirci rekla...zajedno smo otišle iz našeg Zagvozda, ali Zagvozd iz nas nije otišao nikada...
Julija Stapić Katić
--

Život u Zagvozdu 3

2007-04-30T01:14:00.000+02:00

Litnja žega III. dio

Užeglo doboga, cvrčci zalipili za grane kostejine a stine cijuću i u ladovini…Jurka skinila šudar od latenice, vuštan podigla lipon do kolina i sila na stinu…. nisu ni tri ure, pomislila je u sebi…ma ko će izdurat dok sunce ne počme zalazit tamoka iza Bijakove. Uvatila Jurka šudar i mlatara oko sebe, nemere se živit šta od žege šta od muva i obada, ščipju po nogan, po rukan….diže se Jurka pa će naglas….lipi vas đava odnjo, pušći te me na miru!!!
Šta je Jurka…navalile, aaaa….a di će muve nego na galebinu…ha..ha…da prostiš….reće njoj Mare kad se malo bliže primakla ladu….Ajde beno, sidni ovde paš vidit, eto ti ji đavle ki da su pobisnile…ne mogu ženo ukući stat…upeklo gorika u ciglu ma igrede škripju onoga mi Boga….Jurka će njoj onako isposebe…Nu Mare sidi bliže, nešto ću ti kazat…i stine imadu uši bogovemi…uzmi onu granu i opleti oko sebe, ma šćipju bona ki da klišča imadu...sinoć ti ja sanjan moga Ivana, sunce materino…doša mi u san….Jurka će svojoj druzi kroz suze…stislo me u prsiman, a suze stisle se ukraj oka i neće pa polete, neće ženo moja… pita me moj manitaš jutros, šta ti je, šta si zanimila danas, a ja ni riči, ma ni riči ženo neće iz mene….Diže se Jurka i, stisnila šudar u ruci pa će šapaton Mari….O….Ivane sine mili….di mi te tuđina zobje…Mare moja, da mi se oči mogu nagledat moga diteta pa da umren odma, ne bi mene bila briga….Kliko san puta govorila, kliko puta mu spomenila, za ludu je sve bilo….nemoj moj Ivane, nemoj sine mili….Znaš Mare oni rodijak….proklet bijo, dabogda se zanj neznalo…zva je moga blentu da se upiše u partiju, molijo ga ki Boga, a moj nije tijo…jedanput mi je reka…oko se meni šta desi….uči dicu kako vaja, ne daj in da igda spomenu partiju pod ovizin krovon, oni ludonja od rodijaka i partija daleko od moje kuće….jesi razumila…u partiji nije bijo ni moj did, ni moj ćaća, jesan siromaj ali odranit ću ja svoju dicu i brez njizi lopova….je Mare…ovoga mi križa šta ga mečen nase….Glega Mare Jurku i skroz je zamutavila….Sićan se Mare moja…počme Jurka a glas ki da nije njojzin…Šesdeset i nika je bila, udavala se ona Mirkova mala, oša moj Ivan usvate i znaš kako je bilo, malo se popilo pa pivalo…momci ki momci, zapivalo se ženo šta nije smilo, a ko je moga dokazat to njiman, mladi i zeleni pa ne razume….ko je unda moga reć da si Hrvat i pivat po hrvatski….nesrića od onog rodijaka čujo kako moj Ivan piva sa svojizin i odma se okomoji nanj… nikoga negoli njega…dobro mu došlo osvetit se momen manitašu…Ujutro ti doša jedan čovik , a kazat ću ti poslin ko…i kaže meni….aj diži se Jurka…iman ti ništa kazat….sve je meni ženo moja bilo jasno….kukava ti ja…digla san maloga i poslala ga u moje starije male, rekla san mu…biži sine, proklet bijo rođak ti ćaćin….okrenijo se i zagrlijo me ki da je zna da iđe zauvik….reka mi je…majko, čuvaj ćaću i braću…..Prošlo je desetak dana, ja ošla u ćeri moje, a ona mi kaže, muči majo, oša je u Slavoniju a atresu ti ne smin dat….mislila san ti jadna usebi, ma neka, dite će se snač…pošteno san ga svitovala….ka ženo nakon dvi godine doša ti jedan naš tamo s butige i donijo pismo…doša čovik u noći….da ga niko ne vidi u selu….boja se on više radi moga Ivana neg radi sebe…kaže meni, nu…ovo ovdi u nalijonu, pročitaj kad te niko nevidi…a pismo sakrij na sigurno….nu, di ću ti ja jadna čitat, đavle slova ti nisan znala, dala ja pismo momen mlađen i u pojati pod svićon mali ga čita….sunce materino…on lipon u Merici, nije ti ženo moja Slavoniju ni vidijo nego sunikin je oša do Imackoga i za Meriku…spasili ga naši judi koji su bižali ki on….piše da je posla nike novce koje će nan niki čovik donit….i je…Bog mu sriću da….kad je mali pročita pismo, ja ti ga uzmen i nako sunjizin u nalijon pa u jednu čikaru…Isprid pojate bijo jedan zidić i ja ti okrenen čikaru naopako pa je zagradin u zidić, stra me bilo da mi oni jadnik o rodijaka nebi doša i primeća kuću….đava mu kosti odnjo…kukava san ti Mare moja, moje dite u tuđen svitu samo zato šta je piva rvacke pisme….aaa ženo moja, vidiš ti moje jade…nu kazat ću ja tebi….moj Ivan mi pisa jopet, kaže da se oženijo dobron ženon i da ima sina, žena mu dolika sa nikoga otoka…naše je čejade Mare…ujme meni, umalo mi srce nije puklo….
Mare sagela glavu uzela niku granu pa mlatara, tliko se uvukla u Jurkinu muku da nije obadavala muve koje su se sjatile na njezine noge…nako iz duše će Jurki….znan ja ženo moja kliko si patnje ti prošla ,a vidiš da ima Boga, opet je on pogleda na tvoje dite…upravijo je sunjizin….ooo Jurka moja oli san ti ja jadna malo jada podnila kad je moj pokonji oša u partiju, a još kad je izvuka boračku pensiju, ma kudilo me cilo selo, znaš da se u moga ćaće to nije smilo janciga spomenit….eno dolika moja braća, svi su znoj prolili da bi ništa stekli, nije ćaća da, da ijedan iđe u partiju…a svi su Jurka moja u Splitu i okolo imali stanove i lipe katrige, svi koji su ošli đavlu u tojo kolo….šta ću ti pričat, pa sve ionako znadeš….nego Jurka…bi li se mali moga vratit amo…daleko je Merika…di će tamoka dicu gojit i nigdi svoga nema….Jurka je jutito pogleda pa će njoj….ma beno jedna…di će se vratit….oli ne vidiš šta se dogodilo onemu šta je doša iz Njemačke…doša materi na sprovod i odma ga svezali i otrali, dugo se zanjega nije znalo….neka moga Ivana tamoka di je….doće vrime kad će on doć materi svojon…ja ti ga jadna….ma kliko mi je tuge u srcu tliko je radosti u meni jerbo san ga sanjala Mare moja….srića moja, sunce materino….ma zavitovala san ti se ja Sveton Anti….i Gospi sinjskoj, neka mi ga čuvadu….ovi mlađi Ante moj…kad se oženijo reka mi je…maja oko se rodi muško dat ću mu ime u bratovo, oko se rodi drugo dat ću mu u ćaćino ime…i eno vala Bogu…ima tri sina….a oni najstariji šta mu je da Ivan ime…ma jesi li ga ženo vidila…ki zrno prosa je, žvrjast ki moj Ivan….gleda je Mare pa će…..ajde đavlu…ma pjunuti ti…..ki da ti je iz usta ispa….samo gleda di će štagod zaberekinat…nu Jurka, nika mi muka ženo u štumiku, ogladnila san bogovemi ,ma sunce je debelo ošlo tamoka prikon Bijakove, ja san ti utečici ostavila šaku makaruna i sira, ajmo dolikan pa ću zera masla ugrijat i polit….ajde beno pa ćemo prizalogajit, nesmin ti ja vele jist jerbo mi more cukar skočit odnjo mu đava sriću ubi me, više san ti gladna nega sita…..diže se Jurka i korak po korak nizbrdo…ma pravo ti dobro kažeš….izletilo nan vrime, a sukizin ću se ja razgovorit oko neću sutebom Mare moja….ajde ajmo ča, odnjo đava i cukar i ovi nevajani život….gunđa Juka usebi a na lice njoj se vratila verdrina jerbo je istovarila pod kostejon jade i tugu….

Julija Stapić Katić

Život u Zagvozdu 2

2007-04-19T21:41:00.000+02:00

LITNJA ŽEGA II DIO

Prošlo dva dana a Mare ni čut, sila Jurka pod kosteju i gleda, neiđe Mare pa se prosto zamislila.Naišlo niko dite a Jurka ga zovne…ej mali, nu dođider, dat ćeti baba šaku oraja…doša mali a ona će: aj lipi moj poslušaj me, otiđi doli u babe Mare i reci njoj da dođe na pijacu…otrča mali odma, a Jurka onako žvrljasta, gleda oće li se njezina druga pojavit…Jurka je bila dobra žena , bila je puna šale, rekli bi judi, bila je nađavla …
Dolika iza čoše pojavi se Mare, stavila ruke na guicu pa će korak za korakon, gleda je Jurka i veli: ki da si sudac, šta se vučeš, a šta je Mare…jesi oladila….Muči Mare i gleda je, ma smislila je ona čime će umirit Jurku…a jesan, oladila san se a bogme ćeš se ti dobro ugrijat…Jurka će: Ajde đavlu, sidi tuten beno, šta ti je, jučer san do iza visti sidila a tebe nigdi….gleda je Mare lukavo pa će: jesi, jesi, škijila san ja doli iza čoše i rekla usebi…sidi beno, neće Mare doć….
Jurka uvik spremna na pizdarije počme, ali malo će osebi prije: Mare oni moj beno jučer nalijo blesu, ma da se zeru sagejo, odnjo me đava oko mu se nebi prililo iz njega…ja ženo zeru legla i čujen ga, kašje doli u konobi, zoven ti ja njega, a on ni muhajet…nije mi đava da mira pa ti sađen dolika, ma imala san ti šta vidit…ki magarac se izvrnijo prikon skale a bukara puna vina, đavle kapi nije se prolilo….Mare moja da ti je to bilo vidit…gledan ga ja i mislin…ma šta ću Bože sunjizin…zoven ga ja…aj bolan diži se, di si tute lega… ma nisan tila vikat jerbo me stra da ne pobisni…neče ženo moja janci da me sluša, a jatiga uzmen onu bukaru , itnen je priko konobe i kažen: odnjo ti ga đava dokapi, neš ga više lacnit svete mi Jurke!….Mare moja, kad je on vidijo šta san napravila ,diže se ki oparen, uvatijo se zida i pravo ti ga ukuću…davno san ti ja to tribala napravit, a eno ga danas, ni kapi nije popijo, mučin ja, muči on…Gleda je Mare puna čuda: ma šta pričaš jadna nebila…dobro došlo Mari da Jurka priča omužu, sad njoj prilika da je pošteno bocne…..tvoj čovik je ki kruv dobar, Bog ti sačuva moga pokonjog, kad bi se on ulijo, nema toga da mu štagod uskratin, ujme meni…vas bi pinijo…
…nego Jurka, nu da te nešto pitan….palo meni nešto napamet…rečeš ti da san skroz pobenavila…Gleda je Jurka ki da je znala šta će Mare pitat….
Mare će: sičaš se ženo moja kad je tvoj ono vodijo kravu pod junca?......ha,ha,ha…krava se vratila sama kući, a tvoga bika nigdi, dovela ga zora kući…biće jadan nigdi lega da ubije oko!…..nasta muk, a Mare nije digla glavu da pogleda Jurku jerbo je znala da će ova pobisnit….Ajde Jurka šta si zanimila…selo svašta priča…kaže Mare kako bi prikinila njezin muk….
Diže se Jurka pa će Mari….sićan se, sićan, ma se vratila i krava i ¨bik¨kako ga ti zoveš….šta je beno…oli ti je dva dana tribalo da smisliš čimen ćeš me ubost….šta si se uvatila moga čovika….oči Jurka iskobejila na Maru ,a lice njoj ki žera….okreni se i ode….
Julija Stapić Katić

Život u Zagvozdu 1

2007-04-17T19:26:00.000+02:00

Litnja žega
Sedandesete , bile su gadne vrućine, kad bi iza podne udrijo zvizdan nisi moga disat a kamoli štagod radit. Judi su se dizali ranon zoron da bi do deset ujutro mogli vratit se kućama, beštiju bi se spratilo u tor, šta god bi se prizalogajilo i malo prileglo.U selu je bila jedna velika kosteja, imala je grane slične kišobranu, bila je tliko velika da je ispo nje moglo stat stotinu judi, judi su to misto nazvali pijacon….Jedno popodne otišla Jurka da se odmori ali od žege sunca oka nije sklopila, digla se i drito isod kosteje, sidila tako sama samcata uru vrimena, odrišila šudar, raskopčala bluzu i ladi se, a vitra ni za lika.Vidi ona odozdal iđe Mare, sva se uspotila….viče njoj: Ej…Jurka… ma šta je ovo ženo moja, živit nemereš, sve mi ćići u ušiman…eto ti ga lipi đavle….Na to će Jurka:ajde, ajde makni se su toga sunca, beno jedna…opalit će te u time….Mare i Jurka bile se druge od ditinstva, uvik su imale o čemu razgovarat, a znale su dobro i ogovarat ostale u selu…Sile su na kanem, raširile traverše i počele: a a a… ženo moja, koji je ovo đava, sve će se spržit, kamen puca, moreš na njenun jaje ispeć…nećeš moja Jurka liznit kapi vina ove godine, viruj ti meni, reče Mare nako isposebe….Ajde Mare bogoveti, briga đavla za lozan i vinon… ko da ga ja pijen, imat ću više mira su onizin mojin benon , gledan ga svaki dan su bukaron, ko da je ženo moja na ringišpilu, amo, tamo, samo toči i toči, ma digod se upitan, đavla popijo di mu more više stat….niki dan mi dozlilo pa san mu rekla: odvest ću ja tebe u živčanog doktura, živu si me pojijo više sutizin pićen…ahohol ti je možđane pojijo…a on me gleda… i vidi čuda, muči ka zaliven, janciga riči iz njega…Sluša Mare Jurku pa će njoj: ajde ženo moja, nema ti tute lika, pusti ga, pijo je i moj pa eno ga danas kod Križa, a lipon san mu govorila, smanji malo, neće ti ga niko odnit….e, da me je kojon srićon sluša…ja ti jadna…crna kukavica….dica ošla i evo me, sama ka pas….Jurka, nu da te pitan, ma niki dan je došla mala Ive, đavla mala, curetina je naresla….ma jesi li ti vidila ženo moja na šta ona liči…a a a, đava njoj mater odnjo, vidi li ona to dite….donila meni niki kolač i kaže mi:baba Mare, ovo ti je mater poslala…a šta je, je, nema se šta reč,dobri su oni preman meni… očinjeg mi vida …mene je brte bilo sramota gledat tu malu…ispale njoj cice gori, a pupak gol golcat, na njon nika suknjica, ma more se i guica vidit ženo moja….Jurka je gleda čudno pa njoj veli: a luda li si, to ti je nika nova moda, ko ti je kriv šta si stara pa ništa ne razumiš…Mare juta ka pas: ajde beno jedna, oko san stara nisan čorava…rodila san šestero dice a moj pokonji nije mi golo kolino vidijo, o o o… Gospe moja, šta je ovo, doša đava među svit i sve pobenavilo pa i ti Jurka moja, skroz si benasta….Volila je Jurka podbadat Maru pa bi se slatko nasmijala….Mare, nijeti kažeš vidijo gola kolina! …ha,ha,ha….nosila si vuštan ,a ispo vuštana ja znan da nisi imala mudante, šta će ti unda gledat kolina…ha,ha,ha...Pobisnila Mare, uspravi se i reče Jurki u lice: je, nisan imala mudante…ko ji je unda ima…ko ji je moga dat, unda su bila druga vrimena, a ja ti govorin šta je sad…beno….Jurka se dositi: a a a… Mare, ja san imala pumparice i njizi san nosila, uvečer skini i operi a ujutro obuci i tako jedne te iste uvik….Mare je gleda sva zajapurena…je, je…odnjo đava tebe i pumparice, kad odaš sve ti se pletu oko vuštana, boje je bit brez njizi….Diže se jutito i ode, a Jurka u smij…dobaci njoj: ….Mare, nu vrati se amo…di ćeš, nu nešto ću ti reć….Ode Mare, ne bi je ispuške uvatijo….
Julija Stapić Katić

Život u Zagvozdu

2007-04-17T19:21:00.000+02:00

Ivka i Kate
Istrala Kate ovce iz pojate čin je sunce izvirilo, uzela je jačermu i niki šćap , ma đavla šćap više mi je ličijo na kakvu prućiku. Sila je na zidić iza Torine i svako malo zivkala cuku Garu, digla bi se i gledala pasu li ovce i jesu li uznemirene, bojala se bidna žena vukova više nego crnog đavla. Sila bi na zidić a jačermu bi stavila pod guicu jerbo, žensko ko žensko pa se triba čuvat, a šćapon bi tukla po stinama izivkala. Bilaaa! Gara moja! Gara!!!Kad bi bila lipa vrimena po Kati svako jutro moga si znat koja je ura. Bila je točna u sekundu, a ovce kroza selo išle bi za njon u redu, jedna za drugon ko da su prošle vojnu obuku, pametna beštija. Prolazi jedno jutro kuma Ive kraj ograde i čuje Katu kako vabi ovce, upita je?-Kate, lipite đava odnjo oš se priladit tute na kamenu, što ne staviš štagod podase. Kate njoj odgovori :- Ol si čorava pa ne vidiš da sidin na jačermi! pomisli u sebi : A benastežene, nije tila ništa više govorit kumi Ivki - jerbo je kuma imala gadan jezik, nije bila u duši zla premda su je u selu zvali šaruja, a šaruja je zmija otrovna.Uspravi seKate pa dobaci Ivki:!- Ivka, aj mogla si popodne okrenit zera divenice, došla bi ja onokad spratin ovce.- Odgovori kuma:- Dođi, dođi, iđen ja na Butigu nestalo mi kvasa i uja pa kad se vratin, javit ću ti se. Spratila Kate ovce u pojatu, a cuku Garu u kućicu, nije ga vezala jerbo mu je njezin Mate napravijo ogradu od žice da ga bidna vukovi ne zakoju, ma zaklaše njoj lipa cuku prošle godine i to tute isprid pojate, a bijo je vele pametan, rekli bi judi, ko čovik, samo šta nije zna besidit. Ode ona tako do kume. Na kominu kuma okriče divenice, vrca okolo žera a dima pune oči, sila Kate i odrišila šudar da more otrat suze , grize dim ali ne škodi kaže Kate .- Nunje šta gledaš, privati se - kaže njoj kuma, ma vake još nisi jila nigdi. Uze Kate komad u ruku, ma vrilo je stavi na pijat bona, da se zeru oladi,-Nemoš vako jist - kaže njoj Kate , - podigne se kuma Ivka pa njoj reče: --- Ajde lipo đavlu, kuš lipše nego li ovako u ruku pa tari, šta će ti pijat, odnjo te đava subjizin primakni se amo bliše. - Primakla se Kate i grize li grize, čuti ka zalivena odjednon će kumi:- - Ma Ivka, lipe su ti, nema šta, ma moran ti priznat da su moje mrvu boje od ovi tvoji. Otićemo gori u mene paš vidit..Nije ni Kati bijo kratak jezik pa se usudila šaruji pogledat u oči. Gleda je kuma i kaže .- -Odnjo me đava ako te neću obletit su ovin ožegon priko te ćiverice, nema onega ko nije reka da mojizi divenica nema u sedan sela vaki, a ti. Ti si pobenavila skroz, di moreš svoje usporedit su mojima.Spustla Kate glavu pa reče:- - Aj bogoveti, šta se jutiš, ja tako mislin - more bit da su tvoje boje đava će ji znat . Ne meći više na vatru ženo, iđen ti jača, vaja mi još pomust ovce i mliko skuvat, a i Mate je sam.- Podiže se Ivka onako uzalogaju će- Ma di'š, sidi tute, čekaj da kumpire izvadin iz prpožine, a za koga san ja ovo spremala, jidi kad ti je Bog da da moreš jist, a ovce moreš i pod svićon must- Sidila tako Kate lipon do mraka, najila se da će njoj kasno više past na pamet divenice- diže se i reče kumi.- Aj Ivka lipon đavlu, sad mogu drito u krevet, ko će sad ovce dirat a morala san ji pomust.Ode Kate drito u pojatu, uze bronzinić i pomuzla sve ovce, skuvala je i mliko, vridna je onabila. Kad je sve pozavršila ode ona leć. Mate je već bijo u duboku snu pa Kate nijemogla oka sklopit, šta od Matina rkanja , šta od laveža cuke Gare. Diže se ona doponistre i gleda, gleda i gleda, ma nigdi ničeg nema, ali brine je, šta je cuki, nebi on laja brez veze. Odjednon doli kraj tora vidi Kate ništa se miče, noson se naslonila na caklo i gleda- Vuk,vuk -viče na vas glas, odgrne Matu i poteže ga iz posteje.- Diži se,đava te rka, eno ga doli ispri kuće, ko magarac je velik - poklat će mi sve.- Diga se čovik i gleda:- Je, vuk ali šta ću sad .- Sučin ga okerapit a prazne muruke. Dok je Mate mislijo Kate otvori ponistru i itne posudu za njin. Ode vuk, ne bi gani ispuške boje gađala reče sebi u bradu. Srića njegova šta je posuda bila prazna.Reče njoj Mate:- Aj bona utrni to svitlo i ajmo leć.ko da je đava uša ute, diš tivuka potrat, kad on naumi nešto teško ćeš mu ti zabranit, luda ženo.- Legla Kate imisli se, ma vidi ti njega, muško ko muško, ali zna Kate da se vuk neće vratit, baremko neće večeras.
Julija Stapić Katić